Priroda je obdarila ženu da nakon poroda producira savršen biološki dar-majčino mlijeko. Majčino mlijeko je najbolji izbor hrane za novorođenče jer je savršenog hranjivog i imunološkog sastava, potpuno prihvatljivo za probavu, sterilno je i besplatno. Bebi obezbjeđuje harmoničan i pravilan rast i razvoj, obezbjeđuje odbranu od infekcija, razvija funkcije mozga, motoriku, inteligenciju. Neposredan kontakt sa majkom tokom dojenja razvija vječnu psihološku vezu, duboku, trajno zapamćenu kroz čitav život, razvija se uzajamna ljubav majke i njenog djeteta.I, za veliko čudo, čovječanstvo taj veličanstveni dar prirode odbija !!! Djetetu majka nudi tehnološke, neprirodne, sintetičke surogate koji se neopravdano zovu humanizirano, maternalno i kakvo već, mlijeko!

O vrijednosti i potrebi dojenja najbolje kazuje slogan: “Majčino srce i majčino mlijeko-nema zamjenu”. Kako trudnicu osposobiti da bude, nakon poroda porodilja i dojilja? Slijedi uputstvo:

Majčino mlijeko ima sve sastojke potrebne za pravilan rast i razvoj djeteta. savršeno je harmoniziran odnos i sadržaj gradivnih i zaštitinih tvari. U prva tri do šest mjeseci majčino mlijeko igra i zaštitnu ulogu jer iz njega beba dobiva antitijela i odbranu od infekcija (dok se sopstveni-djetetov imunološki sistem ne razvije). Majčino mlijeko je savršeno sterilno, posjeduje sve enzime potrebne za urednu probavu (koje djete početkom života još nema). U sastavu majčinog mlijeka su idealno izbalansirani šećeri, odnosno energija, voda, bjelančevine, masti, vitamini, minerali, imunološke komponente. Niti jedna zamjena za majčino mlijeko nema ova svojstva.

Svijet se okreće različitim zamjenama za majčino mlijeko koje pogrešno zove humaniziranim ili materniziranim, skupim, neprilagođenim probavi djeteta, bez odbranbenih tvari. Potpuno zapostavlja majčino mlijeko.

Svjetska Zdravstvena Organizacija i UNICEF, svjesni ovih tužnih činjenica pokreću globalnu inicijativu za promociju dojenja sa ciljem da se majčino mlijeko vrati čovječanstvu i čovjeku, da se kroz promociju prirodne prehrane uvede praksa i kultura dojenja u cijeloj ljudskoj zajednici. Od 1992. godine u čitavom svijetu se organizirano vrši praksa promocije dojenja, a u okviru nje i “Bolnice-prijatelji beba”. To su bolnice koje trajno provode praksu dojenja. To su, dakle, porodilišta koja su usvojila i provode princip “deset koraka do uspješnog dojenja”.

Kroz naredni tekst želimo vas, poštovane trudnice, obučiti pravilnoj tehnici dojenja, neophdnoj da bi ste po porodu bili i uspješna dojilja.

1.Edukacija o prednostima dojenja

Tokom trudnoće ću posjećivati trening i kurs o vrijednosti i tehnici dojenja, načinima rješavanja poteškoća kod dojenja. Za treninge i kurseve ću pitati svog ginekologa, tražiti literaturu o tome, poduke sa interneta.

2.Svijest i racionalna odluka da je dojenje najbolja hrana

Potrebno je da donesete odluku, svijesno kažete: “Ja želim da svom djetetu podarim najveću blagodet, želim da svoje djete hranim sopstvenim mlijekom, hoću da budem dojilja.”

3.Pravilna tehnika dojenja-trening!!!

Pravilna tehnika dojenja sastoji se u jednostavnoj činjenici: Beba treba dojiti dojki a ne bradavicu !!! Majka bez iskustva i znanja najčešće bebi ponudi bradavicu za dojenje. Dojiti na taj način za djete predstavlja ogroman napor i stalnu glad, završavaju se ragadom bradavica, upalom. Zašto je tako? Prirodni rezervoari mlijeka u dojci su u projekciji smeđeg ruba oko bradavice (3-4 cm oko bradavice). Da bi dijete “doseglo” rezervoare mlijeka svojim “motorom za dojenje” (donjom vilicom) majka treba da učini slijedeće:

Ugodno se namjesti u fotelju sa širokim naslonom, relaksirana, bebu primi na jednu ruku sa bebinim licem prema sebi. Dojku koju nudi bebi obuhvati sa 4 prsta straga, sa palcem postavljenim odozgo, iznad bradavica kojom dodirne bebinu donju usnu.

Tada beba refleksno široko otvara usta. Majka izdašno bebu pritisne uz dojku nastojeći da njena bradavica bude što dublje u bebinim ustima. Tada će bebine desni biti na rubu smeđeg kruga oko bradavice. Prvi refleksni pokret djetetove donje vilice će povući prvi gutljaj majčinog mlijeka koji će onda napraviti vakum u bebinim ustima. Tada počinje dojenje, pravilno i potpuno pražnjenje dojke iz pomenutih rezervoara majčinog mlijeka. Dojenje je nečujno jer djete ne guta zrak, vide se samo pokreti vilice i zadovoljstvo djeteta. Podoj traje koliko beba to želi. Na pola podoja majka mijenja dojku i ponavlja istu tehniku. Razlog tome je činjenica da kvalitet mlijeka na početku i kraju dojenja nije isti. Novi podoj je na dojci na kojoj je beba završila prethodni podoj.

Ovo je tehnika “kolijevke” U zauzimanju pravilnog položaja majka može uzeti i jastuk sebi za leđa, jastučić za bebu, ponoviti postupak ako beba nema pravilan položaj za dojenje.

Postoji položaj i “fudbalske lopte” gdje se beba postavlja između majčine nadlaktice i bočne strane odabrane dojke, položajem “unazad”. Majka pridržava bebinu glavicu široko ispruženim dlanom obuhvata bebin potiljak, licem prema majci. Bebina leđa su prema majčinoj butini ili jastučiću na butini ili pak širokom naslonu fotelje u kojoj majka udobno sjedi. Majka i beba se tako gledaju licem u lice. Ostali postupak je isti kao kod prethodnog stava( dodit bradavice na dolju usnu, široko otvorena usta bebina, izdašno na doju, bradavica duboko u bebinim ustima-počinje pravilan podoj

Koliko puta treba dojiti? Bebu treba dojiti “po pozivu”. U početku je to 10-12 podoja, poslije se to svede na 4-6 podoja.

Da li je beba količinski dovoljno dojila u jednom podoju?

Majka to može znati na dva načina:

Ako je količina mlijeka dovoljna stolica je zlatnožuta, a ako je količina mlijeka nedovoljna stolica je zelena

Potrebno je redovno sedmično vagati djete i bilježiti njegovu tjelesnu težinu. Rast tjelesne težine siguran je znak da je dojenje dovoljno i kvalitetno

Ako beba dovoljno puta i dovoljno dugo doji, djeluje zadovoljno i zdravo, uživa u dojenju-znaci su da je i tehnika dojenja uredna, pravilna i to sve garantuje bebin rast i razvoj

4.Prvi podoj u porođajnoj sali!

Šta trebam znati i tražiti u porodilištu? Potrebno je tražiti od osoblja da mi pomogne da napravim prvi podoj unutar prvih pola sata po porodu još u porođajnoj sali.

Nakon poroda i odvajanja pupčanika tražim da mi bebu stave na grudi. Dok se provode postupci poroda posteljice, šivanja rane, ja taj period koristim da beba napravi prvi podoj. Taj kontakt “koža na kožu” je neizbrisiv i trajan kroz čitav život, emotivni doživljaj koji će svjesno ili nesvesno biti pamćen doživotno. Ako napravim prvi podoj u porođajnoj sali sigurno ću biti dobra dojilja.

5.Dojenje u danima neposredno nakon poroda

Počinjem redovno dojenje “po pozivu”, od osoblja tražim da mi pomažu u pravilnoj tehnici kod dojenja.

6.Nema alternative dojenju-nema drugačije hrane

Niti ja, a niti dozvoljavam osoblju da mojoj bebi daju bilo koju drugu hranu ili piće izuzev mog mlijeka.

7.Beba i ja zajedno u sobi-priprema za dojenje kod kuće

Praksa “Rooming in” (majka i beba zajedno) u istoj sobi, krevet pored kreveta 24 sata. Osoblju dozvoljavam samo sat dnevno da obavi medicinske procedure oko djeteta (pregled, pranje, njega). Ovakvu praksu nastaviću i kod kuće.

8.Dojim pravilno po pozivu moje bebe!

Potičem svoju svijest i dojim “po pozivu”. Od osoblja tražim da me i ono potiče na ovakvu praksu.

9.Ne dozvoljavam “plastiku” u bebina usta

Bebi ne dajem nikakve umjetne dudice, niti za hranjenje niti za pojenje bočicom. To isto vrijedi i za cucle.

10.Odlazim kući kao majka i uspješna dojilja

Odlazim iz bolnice onog dana kada sam uvjerena da sam postala i doilja. Tražim od osoblja da mi da (ili to piše u otpusnom listu) broj telefona Centra za dojenje ili drugih grupa za podršku dojenju. To mi je potrebno da uz njihovu pomoć riješim eventualne teškoće u dojenju.

Sebi dajem rijeć da ću se učlaniti u jednu od dobrovoljnih grupa za podršku dojenju u mojoj mjesnoj zajednici.

Dojiti ću dugo, što duže kako mi bude savjetovao moj pedijatar.