Međunarodna sedmica dojenja

Međunarodna sedmica dojenja obilježava se svake godine od 1. do 7. augusta s ciljem podizanja svijesti o značaju majčinog mlijeka te o podršci koja je potrebna majkama tokom cijelog perioda dojenja. Dojenje je prirodan način prehrane novorođenčeta i dojenčeta, ali nije uvijek jednostavno. Znanje, stručna pomoć i podrška porodice, zdravstvenih radnika, poslodavaca i cijele zajednice mogu biti presudni za uspješan početak i nastavak dojenja.

Majčino srce i majčino mlijeko nemaju zamjenu !!!

Zašto je majčino mlijeko najbolja hrana za bebu?

Majčino mlijeko svojim je sastavom prilagođeno potrebama djeteta. Sadrži odgovarajući odnos vode, bjelančevina, masti, ugljikohidrata, vitamina i minerala, kao i brojne imunološki aktivne komponente. Njegov sastav mijenja se tokom podoja, dana i mjeseci, prateći rast i razvoj djeteta. Kolostrum, prvo mlijeko koje se stvara nakon poroda, posebno je bogat zaštitnim sastojcima i često se naziva prvom prirodnom zaštitom novorođenčeta.

Dojenje:

• osigurava optimalnu prehranu u prvim mjesecima života;
• pomaže zaštiti djeteta od proljeva, respiratornih i drugih infekcija
• podržava sazrijevanje probavnog i imunološkog sistema
• doprinosi pravilnom rastu i razvoju
• jača bliskost i osjećaj sigurnosti između majke i djeteta
• može imati dugoročne zdravstvene koristi za dijete i majku

Majčino mlijeko je uvijek dostupno, odgovarajuće temperature i ne zahtijeva pripremu.

Koliko dugo se preporučuje dojenje?

Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF preporučuju:

• započinjanje dojenja u prvom satu nakon rođenja, kada zdravstveno stanje majke i bebe to dopušta
• isključivo dojenje tokom prvih šest mjeseci života
• uvođenje odgovarajuće dohrane nakon navršenih šest mjeseci
• nastavak dojenja do druge godine života ili duže, sve dok to odgovara majci i djetetu

Isključivo dojenje znači da dijete prima samo majčino mlijeko, bez dodatne vode, čaja ili druge hrane, osim lijekova, vitamina i drugih preparata kada ih preporuči zdravstveni radnik.

Prvi podoj i kontakt „koža na kožu“

Neposredan i neometan kontakt kože majke i bebe nakon poroda pomaže održavanju tjelesne temperature i stabilnosti novorođenčeta, smiruje bebu i podstiče njene prirodne reflekse traženja dojke. Kada su majka i beba stabilne, prvi podoj poželjno je omogućiti tokom prvog sata nakon rođenja. To se odnosi i na porode carskim rezom čim zdravstveno stanje majke i djeteta dozvoli siguran kontakt. Ako prvi podoj nije moguć odmah zbog medicinskih razloga, to ne znači da dojenje neće biti uspješno. Potrebno je majci što ranije omogućiti stručnu pomoć, izdajanje mlijeka i uspostavljanje kontakta s bebom.

Kako izgleda pravilan položaj bebe?

Za uspješno dojenje važno je da majci bude udobno i da beba pravilno prihvati dojku. Majka može dojiti sjedeći, ležeći, u položaju kolijevke ili takozvanom položaju fudbalske lopte.

Bez obzira na odabrani položaj:

• bebino uho, rame i kuk trebaju biti približno u istoj liniji
• beba treba biti okrenuta cijelim tijelom prema majci i privijena uz nju
• nos treba biti u visini bradavice prije prihvatanja dojke
• potrebno je sačekati da beba široko otvori usta, a zatim je približiti dojci
• beba treba ustima obuhvatiti bradavicu i veći dio areole, naročito njen donji dio
• bebina brada treba dodirivati dojku, a nos ostati slobodan ili je samo blago dodirivati

Tokom pravilnog podoja vide se spori i duboki pokreti donje vilice, a mogu se čuti ili primijetiti gutljaji. Dojenje ne bi trebalo biti trajno bolno. Blaga osjetljivost na samom početku može se javiti, ali jaka bol, oštećenja bradavica i ragade najčešće ukazuju na potrebu za provjerom položaja i prihvata dojke.

Koliko često treba dojiti?

Bebu treba dojiti prema njenim znacima gladi, danju i noću. U prvim sedmicama većina novorođenčadi doji približno osam do dvanaest puta tokom 24 sata, a ponekad i češće.

Rani znakovi gladi uključuju:

• pomjeranje glave i traženje dojke
• otvaranje usta
• stavljanje šaka u usta
• nemir i tiho glasanje

Plač je kasni znak gladi. Kada je beba već jako uznemirena, korisno ju je prvo umiriti kontaktom, a zatim ponuditi dojku. Podoje ne treba strogo ograničavati prema satu. Bebi se dopušta da aktivno doji na prvoj dojci, a zatim joj se može ponuditi druga. Neke bebe prihvate obje dojke, dok im je tokom pojedinih podoja dovoljna samo jedna. Sljedeći podoj može započeti dojkom koja je prethodno bila ponuđena druga ili iz koje je beba manje dojila.

Kako znati dobiva li beba dovoljno mlijeka?

Boja stolice sama po sebi nije pouzdan pokazatelj količine mlijeka. Najvažniji znakovi dovoljnog unosa su:

• redovno i djelotvorno sisanje i gutanje
• odgovarajući broj mokrih pelena za dob djeteta
• stolice koje se mijenjaju u skladu s uzrastom
• beba koja nakon većine podoja djeluje opušteno i zadovoljno
• postepeno povećanje tjelesne mase, dužine i obima glave

Tjelesnu masu treba pratiti na redovnim pedijatrijskim kontrolama. Svakodnevno ili pretjerano često vaganje kod kuće najčešće nije potrebno i može stvoriti nepotrebnu zabrinutost. Ako je beba izrazito pospana, teško se budi za podoj, slabo prihvata dojku, ima premalo mokrih pelena, ne napreduje ili gubi više težine nego što se očekuje, potrebno je što prije kontaktirati pedijatra ili savjetnicu za dojenje.

Zajednički boravak majke i bebe

Boravak majke i bebe u istoj sobi tokom 24 sata, poznat kao „rooming-in“, omogućava majci da rano prepozna znakove gladi i doji prema potrebama djeteta. Istovremeno pomaže upoznavanju bebe i sticanju sigurnosti prije odlaska kući. Odvajanje se provodi samo kada je potrebno zbog zdravstvenog stanja majke ili djeteta. I tada treba, kad god je moguće, podržati izdajanje i davanje majčinog mlijeka.

Da li su potrebni voda, čaj, formula ili duda?

Zdravom, terminski rođenom djetetu koje isključivo doji tokom prvih šest mjeseci obično nisu potrebni voda, čaj ni druga hrana. Rutinsko davanje formule bez medicinske potrebe može smanjiti učestalost sisanja i proizvodnju majčinog mlijeka. Ipak, postoje situacije u kojima je dohrana medicinski opravdana. Odluku treba donijeti individualno, u razgovoru s pedijatrom, uz istovremenu zaštitu i podršku dojenju. Ako je dohrana potrebna, majku ne treba osuđivati niti u njoj stvarati osjećaj krivice. Najvažniji su sigurnost, zdravlje i dobrobit majke i djeteta. Dude i bočice ne treba rutinski uvoditi dok se dojenje još uspostavlja, posebno ako postoje poteškoće s prihvatanjem dojke. Ako je potrebna njihova upotreba, roditelji trebaju dobiti stručne upute o sigurnom hranjenju i održavanju dojenja.

Poteškoće su razlog za pomoć, a ne za odustajanje

Prepunjenost dojki, bolne ili oštećene bradavice, zastoj mlijeka, sumnja na mastitis, teškoće s prihvatanjem dojke i zabrinutost zbog količine mlijeka česti su problemi za koje postoji pomoć.

Majka se može obratiti:

• patronažnoj sestri
• pedijatru
• ginekologu ili porodičnom ljekaru
• educiranoj savjetnici za dojenje
• grupi za podršku dojenju

Povišena temperatura, crvena i izrazito bolna dojka, pogoršanje općeg stanja ili simptomi koji ne prolaze zahtijevaju ljekarski pregled.

Dojenje nije samo odgovornost majke

Majci nisu potrebni pritisak i kritika, nego praktična pomoć, razumijevanje i ohrabrenje. Partner i porodica mogu preuzeti dio kućnih obaveza, pomoći majci da se odmori i zaštititi vrijeme potrebno za hranjenje i oporavak. Zdravstvene ustanove trebaju pružiti pravovremenu i stručnu podršku, a radno okruženje omogućiti odgovarajuće vrijeme i prostor za dojenje ili izdajanje mlijeka. Dojenje jeste dar prirode, ali njegovo očuvanje predstavlja zajedničku odgovornost zdravstvenog sistema, porodice i društva.

Poruka majkama

Svako iskustvo dojenja je drugačije. Nekim majkama i bebama dojenje počinje lako, dok je drugima potrebno više vremena i pomoći. Teškoće ne znače neuspjeh, a potreba za dohranom ili nemogućnost dojenja ne umanjuju vrijednost i posvećenost majke. Informišite se već tokom trudnoće, zatražite kontakt „koža na kožu“ i pomoć pri prvom podoju, dojite prema potrebama bebe i obratite se stručnjaku čim primijetite poteškoće.

Podržimo majke. Zaštitimo dojenje. Uložimo u zdrav početak života.

Eldar dr. Mehmedbašić

Specijalista ginekologije i opstetricije

Zaposlen sam u Zavodu “Mehmedbašić” od 2009. godine. Specijalizantski staž sam obavljao u Opštoj bolnici Sarajevo na Odjeljenju za ginekologiju i akušerstvo te na Ginekološko-akušerskoj klinici, Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Specijalista sam ginekologije i opstetricije od 2015. godine.