San medicinske struke je da sistemom probira u populaciji pacijenata, primjenom neke jednostavne metode dođe do predstadija ili ranih stadija karciona određenog organa. To omogućuje jednostavno liječenje ili potpuno izlečenje te štiti pacijenta od teških i zapuštenih oblika raka, iznimno opasnih po život. Za taj sistem kažemo da je probir (skrining). Metodu probira klasificiramo pogodnom za skrining, a za organ kažemo da je preventibilan, odnosno da na tom organu možemo provesti prevenciju raka.

PAPA test

PAPA test je skrining metoda kojom se mogu detektirati svi oblici predkliničkih promjena na stanicama grlića materice. Te promjene ili abnormalnosti epitela, ako se na vrijeme ne otkriju vode prema karcinomu grlića materice.

Kako se uzima PAPA bris?

Zbog pogodne lokalizacije grlića postupak uzimanja uzorka za citološku analizu (PAPA bris) je vrlo jednostavan, bezbolan, neškodljiv i brz. Nakon uvođenja spekula („ogledala“) u rodnicu, prikaže se grlić materice, nježno očisti vaticom, a potom posebnom drvenom špatulom, kružnim pokretom uzima se bris sa površine grlića. Potom se sa špatule prikupljeni stanični materijal razmaže na stakalce i fiksira alkoholom. U citološkom laboratoriju se fiksirani materijal oboji specijalnim bojama. Nakon sušenja preparat se stavlja pod mikroskop i analizira. Uslov za kvalitetnu mikroskopsku pretragu je reprezentativan uzorak. Bris uzimamo na takav način da dobijemo stanični materijal sa površine cerviksa i sa granice između pločastog i žljezdanog epitela. U posljednje vrijeme kvalitet brisa se postiže uzimanjem materijala četkicom („cyto-brush“).

Kada se preporučuje uzimanje brisa?

Danas je generalni stav da se bris uzima jednom godišnje u svih spolno aktivnih žena bez obzira na dob.

Očitanje brisa

Bris se očitava po modificiranoj Bethezda kasifikaciji. Tom klasifikacijom se promjene više opisno dijele na promjene neodređenog značenja, na promjene za koje se ne može isključiti visok stupanj abnormalnosti stanica, te na promjene abnormalnosti skvamoznog epitela niskog i visokog stupnja. Nakon svrstavanja PAPA nalaza u grupe normalnog ili patološkog stanja, ginekolog će prema algoritmu odrediti dalji medicinski stav.

HPV skrining i HPV genotipizacija 

Testiranje na prisustvo HPV se radi u cilju prevencije nastanka raka grlića materice i uspostavljanja tačne dijagnoze. U slučaju da se na osnovu PAP-a testa zaključi da postoje promjene na ćelijama (stanicama) grlića materice potrebno je uraditi testiranje na prisustvo HPV. Ukoliko je HPV test negativan manja je vjerovatnoća da su nastale promjene u vezi sa razvojem raka grlića materice.

U dijagnosticiranju HPV infekcije Zavod “Mehmedbašić” pacijentu nudi:

  • HPV skrining
  • HPV genotipizacija

HPV skrining

HPV skrining je test koji sa sigurnošću utvrđuje da li postoji HPV virus ili ne (virusni DNK), dakle rezultat testa je ili negativan ili pozitivan. Prednost PCR metode u odnosu na standardne metode hibridizacije (Hybrid Capture) je u tome što je ova metoda vrlo osjetljiva i potpuno tačna jer otkriva prisustvo virusa još od 500 njegovih kopija po 1ml uzorka (metode hibridizacije to čine kod prisustav više od 10.000 kopija po 1ml uzorka). Osim toga u ovoj metodi se koriste prajmeri za humane gene kao unutrašnja kontrola rezultata testa. Osim osjetljivosti testa metoda sopstvenom unutrašnjom kontrolom rezultata praktično ne dozvoljava postojanje lažno pozitivnih ili lažno negativnih rezultata.

HPV genotipizacija

HPV genotipizacija je visoko specifični i osjetljivi test kojim se otkriva genotip HPV virusa koji spada u visoko ili srednje-rizične grupe. Utvrđeno je da HPV tip16 i tip18 imaju najveći onkogeni potencijal i da su odgovorni za oko 70% nastalih karcinoma. Broj kopija koji se otkrivaju je takođe već od 500 kopija virusne DNK po 1ml uzorka. U ovom testu se također koristi unutrašnja kontrola.

Kolposkopija

Kolposkopija je dijagnostička metoda otkrivanja premalignih i malignih promjena na grliću materice. Radi se aparatom kolposkopom, kojim grlić materice promatramo pod uvećanjem do 30 puta stereoskopski ili mikroskopski. Metoda je potpuno bezbolna. Veoma je važno istaći da je kolposkopija metoda koja je komplementarna citološkoj dijagnostici promjena grlića materice (PAPA brisu). Zajedno primjenjene imaju veliku dijagnostičku vrijednost. Pregledom se ispituje površina, boja, oblik i promjene krvnih sudova grlića materice. Pregledom se detektiraju tipične kolposkopske slike koje kvalifikujemo kao normalne, sumnjive ili jasno patološke.Osim površine epitela grlića materice kolposkopski se pregleda i kanal grlića materice (težak za vizualizaciju), gornja trećina sluznice vagine ili ožiljak nakon operacije potpunog vađenja materice.

Kome se preporučuje kolposkopija?

Primarna uloga kolposkopije je evaluacija rizičnih skupina pacijentica. Rizičnu skupinu čine pacijentice sa graničnim ili abnormalnim PAP-a nalazom, pacijentice koje imaju HPV infekciju, pacijentice kod kojih je materica odstanjena u potpunosti, pacijentice sa netipičnim krvarenjem kojem se izvor nije mogao drugim metodama otkriti ili pak pacijentice za koje citolog nakon PAPA brisa smatra da treba dodatne informacije o stanju grlića materice, jer je nekada oprez neophodan. Idealno je da kolposkopija bude dio svakog ginekološkog pregleda (barem jednom godišnje).Dakle, potrebno je da kolposkopija ne bude služavka, već saradnica u brizi o zdravlju žene!

Kako se analiziraju rezultati kolposkopskog nalaza?

Normalan kolposkopski nalaz čini normalan pločasti epitel, normalan cilindrični epitel i normalna zona transformacije (zona preobražaja epitela). Abnormalan kolposkopski nalaz čini više kolposkopskih slika koje ginekolog vrlo jednostavno, pogledom pod uvečanjem jasno razaznaje i odvaja od normalne kolposkopske slike Kolposkopom se mogu vidjeti i slike sumnjive na invazivni karcinom kao i tipične kolposkopske slike kod kondiloma, polipa, atrofije epitela i sl. Ginekolog analizira kolposkopski nalaz zajedno sa nalazom PAP-a brisa i postupa prema stručnom algoritmu koji će za određene slučajeve odrediti ili novu dijagnostičku mjeru ili neki terapijski postupak.

Kakve su prednosti kolposkopije?

Kolposkopija je od nezaobilazne važnosti u ranoj dijagnostici i prevenciji preinvazivnih promjena epitela grlića materice. Metoda je neinvazivna, bezbolna. Ne traži posebnu pripremu. Radi se obično nakon provedene terapije protiv upale, neposredno nakon menzesa ili sredinom ciklusa.

Biopsija grlića materice

Biopsija grlića materice je vrlo važna medicinska procedura iz koje se na jednostavan način dobija tkivo grlića i šalje na patohistološki pregled. Patohistološki pregled isječka tkiva je definitivna dijagnoza i od tog nalaza ovisi dalje liječenje. Biopsija se radi pod nadzorom kolposkopa jer se na taj način najbolje vidi inkriminisano područje (ciljana ili “punch” biopsija). Izuzetak jeste situacija u kojoj se i golim okom vidi ciljana promjena u čemu pomaže i Šilerova jodna proba. Cilj biopsije je da se uzme površinski sloj tkiva koji obuhvata epitel i stromu ispod promjene. Za uzimanje biopsije upotrebljavaju se specijalna klješta, omča ili hirurški nož. Područje biopsije se nakon asepse grlića infiltrira analgetikom, tankom iglom, te biopsija ne boli. Ako postoji krvarenje ono se lako zaustavlja kompresijom, hemijskim ili mikrotalasnim insrumentima.

Napomena

U  Zavodu „Mehmedbašić“ se biosija radi po svim savremenim postulatima i algoritmu koji obezbjeđuje uzimanje uzroka sa pravog mjesta (uz kolposkopiju i Šilerovu probu), primjerene dubine (LLETZ tehnika), praktično bez bola i kravarenja (lokalna analgezija). Nakon dolaska patohistološkog nalaza predstoji interpretacija rezultata i definisanje terapijskog stava, narednih metoda liječenja i kontrola.

LLETZ

Liječenje premalignih promjena na grliću materice može se vršiti na više načina: klasičnim hirurških odstranjivanjem bolesnog dijela grlića materice nožem (konizacija), termokauterom (toplotom), kriopostupkom (zamrzavanjem), laserom ili radiotalasnom tehnikom.

Radiotalasna terapija je najsavremenija metoda liječenja premalignih promjena na grliću materice, najčešće poznatih kao CIN I,CINII i CINIII. Ove promjene, ako se ne liječe, vode karcinomu grlića materice. Prethodno primjenjivane tehnologije elektrokautera i lasera na samom tkivu fizički pretvoreni u toplotu izazivaju termičko oštećenje bolesnog ali i zdravog tkiva u različitom stepenu. To može dovesti do dijagnostičkih problema kod histopatološke verifikaciji bitnih elemenata uzorka. Terapijski ove tehnologije dovode do krajnjeg cilja, ali sa većom traumom tkiva, krvarenjem, bolnošću, potrebom za anestezijom, dužim zacjeljenjem rane, dužim oporavkom. Klasična hirurška konizacija je prava operacija koja traži ležanje u bolnici, anesteziju, postoperativni oporavak. Elektromagnetna energija radiotalasa u kontaktu sa tkivom se ne pretvara u toplutu, već biva apsorbovana u plazmu stanice, izaziva njeno isparavanje i prskanje (vaporizacija). Dolazi do stvaranja prostora u tkivu, mikronizacije i savršeno preciznog reza. Nakon djelovanja radiotalasa nema nekroze, osnovnog uzroka naknadne infekcije. Nema termičkog oštećenja tkiva i odloženog zarastanja rane. Ožiljak je minimalan, oporavak brz jer se pacijent može praktično odmah vratiti svakodnevnim poslovima.

 

Gdje se može upotrijebiti radiotalasni nož u maloj ginekološkoj hirurgiji?

  • Radikonizacija (konizaciona elektroda)
  • LOOP ili LLETZ omčasta radiokonizacija grlića materice (CIN I, CINII, CINIII)
  • Polipektomija polpipa cervikalnog kanala
  • Fulguracija većih ektopija i ektropiona
  • Biopsija grlića, vulve i vagine
  • Radioekscizija šiljastih kondiloma vulve i perineuma
  • Fulguracija ravnih kondiloma vagine
  • Operacija Bartholinijeve žljezde

Koje su prednosti radiotalasne metode u odnosu na elektrohirurgiju i laser?

  • metoda je bezbolna, nema potrebe za općom anestezijom
  • minimalno invazivna
  • nema krvarenja
  • tkivo zacjeljuje bez ožiljka
  • zahvat je ambulantni i traje oko 5 do 10 minuta
  • pacijent ne leži, praktično se odmah vraća svakodnevnim aktivnostima

Šta nudi Zavod”Mehmedbašić”?

Zavod “Mehmedbašić” pacijentu nudi koncipiranu jedinicu za dijagnostiku i terapiju bolesti grlića materice. To znači: osposobljene stručnjake, ugodan prostor, odgovorajuću dijagnostičku i terapijsku opremu. Od opreme Zavod posjeduje klasični i digitalni kolposkop (mogućnost pohrane kolposkopskih slika) što je iznimno važno u evaluaciji promjena na grliću.

Polipektomija

Kao rezultat hroničnog upalnog procesa na grlićiu materice mogu nastati duguljaste izrasline sa tankom peteljkom (polip) grlića materice. On može biti u kanalu (endocervikalni polip) ili van kanala (ektocervikalni polip). Odstranjivanje polipa zove se polipektomija ili ablacija polipa. Polipektomiji ili ablaciji polipa prethodi uzimanje Papa testa i ultrazvučni pregled te mikrobiološka obrada sa kulturom i antibiograma cervikalnog brisa. Procedura se izvodi ambulantno. Polipozna tvorba se odstrani tako da se prihvati (polip klještima) i vrti oko uzdužne ose dok ne otpadne. Doktrinarno je potrebno polipektomiju nastaviti sa frakcioniranom endocervikalnom kiretažom. Preparati se šalju na patohistološku obradu.

U Zavodu “Mehmedbašić” polipektomija se vrši na gore opisani način uz dodatak radiotalasne omčice kojom se još dublje u cervikalnom kanalu kontrolirano odstrani polip.

Evaporizacija

Radiotalasna terapija je najsavremeniji princip liječenja premalignih promjena na grliću materice (CIN I,II i III), promjena koje, ako se ne liječe, vode karcinomu grlića materice.

Prethodno primjenjivane tehnologije elektrokautera i lasera na samom tkivu fizički pretvoreni u toplotu izazivaju termičko oštečenje bolesnog ali i zdravog tkiva u različitom stepenu. To može dovesti do dijagnostičkih problema kod histopatološke verifikaciji bitnih elemenata uzorka. Terapijski ove tehnologije dovode do krajnjeg cilja, ali sa većom traumom tkiva, krvarenjem, bolnošću, potrebom za anestezijom, dužim zacjeljenjem rane, dužim oporavkom.

Elektromagnetna energija radiotalasa u kontaktu sa tkivom se ne konvertuje u toplutu, već biva apsorbovana u plazmu stanice, izaziva njeno isparavanje i prskanje (vaporizacija). Dolazi do stvaranja prostora u tkivu, mikronizacije i savršeno preciznog reza. Oslobođena plazma se resorbuje preko krvnih sudova te nakon djelovanja radiotalasa nema nekroze, osnovnog uzroka naknadne infekcije. Nema termičkog oštećenja tkiva i odloženog zarastanja rane. Ožiljak je minimalan, oporavak brz jer se pacijent može praktično odmah vratiti svakodnevnim poslovima.